Šta kada neki predsednik ima šizofreniju? Koliko je to opasno
Vivstars Analiza
Moć u rukama jednog čoveka uvek nosi rizik, ali šta se dešava kada taj čovek pati od teške psihičke bolesti poput šizofrenije? Iako je medicina napredovala i mnogi ljudi sa ovom dijagnozom danas normalno funkcionišu uz terapiju, istorija nas uči da, kada su na čelu država, posledice mogu biti pogubne.
Kralj Džordž III – „ludeo kralj“ Britanije
Jedan od najpoznatijih vladara sa psihičkim oboljenjem bio je engleski kralj Džordž III (1738–1820). Njegove epizode psihoze, halucinacije i nepredvidivo ponašanje ušle su u istoriju. Toliko je bio nesposoban da vodi državu da je Velika Britanija morala da uvede namesništvo i prepusti vlast njegovom sinu.
Adolf Hitler – paranoja i psihoza u bunkeru
Iako nikada zvanično nije dijagnostikovan, brojni istoričari i lekari tvrde da je Hitler u poslednjim mesecima rata pokazivao jasne znake psihoze i paranoje. Njegovo odbijanje realnosti i verovanje u nepostojeće pobede doveli su nemački narod do potpunog sloma i tragedije Drugog svetskog rata.
Josif Staljin – ekstremna paranoja
Staljin nije imao šizofreniju u klasičnom smislu, ali je njegova patološka paranoja imala iste pogubne posledice. Strah da ga svi izdaju ili ugrožavaju doveo je do masovnih čistki, logora i smrti miliona ljudi. Kada se psihički poremećaj spoji sa neograničenom moći, rezultat je teror.
Zašto je to pogubno za narod?
Predsednik ili vladar nije običan čovek – on ima nuklearno dugme, vojsku i sudbinu miliona u rukama.
Ako osoba sa šizofrenijom ili sličnim poremećajem: počne da donosi odluke vođena halucinacijama ili paranojom, izgubi vezu sa realnošću, odbija savete i pomoć najbližih saradnika, onda cela država trpi posledice.
U takvim situacijama narod je taj koji plaća cenu – ratovima, krizama i represijom.
Može li se to desiti danas?
U modernim demokratijama postoje ustavni mehanizmi da se predsednik ili premijer skloni sa vlasti ako se dokaže da je nesposoban da obavlja funkciju.
Međutim, u autoritarnim režimima gde je sve podređeno volji jednog čoveka, istina o bolesti se često skriva od javnosti.
To je najveća opasnost – kada narod veruje da ga vodi stabilan lider, a iza zatvorenih vrata vlada bolest i paranoja.
Šizofrenija sama po sebi ne znači nesposobnost. Mnogi oboleli uz terapiju žive normalno. Ali kada je u pitanju predsednik države – svaki gubitak dodira sa realnošću postaje tragedija ne samo za njega, već i za ceo narod. Istorija nas je već naučila koliko je to pogubno.
Da utvrdimo gradivo…Šta je to kobno za narod?
Gubitak racionalnosti u odlučivanju: Halucinacije i deluzije mogu da dovedu do katastrofalnih odluka – najčešće političkih kriza, ratova ili represije.
Narušavanje poverenja: Kada narod oseti da ga vodi nepredvidiv ili psihotičan lider, društveno jedinstvo brzo nestaje.
Ustavna destabilizacija: Kralj Džordž III je primer kako država mora da reorganizuje vlast zbog nesposobnosti – što može imati trajne posledice na politički sistem.
Skrivena destrukcija: U nedemokratskim režimima takva stanja se često kriju, a posledice oseća ceo narod – ne vidi se ko donosi odluke, ali oseća se njihova pogubnost.
Autor: Vivstars.com
Prepoznala sam žvalavog. Divan tekst