Konstrakta je u FINALU EVROVIZIJE a ovo su joj konkurenti sa drugog polufinala
Srbija se kvalifikovala za VELIKO FINALE ESC-a u subotu od 21h.
Konstrakta i Zemlja Gruva su duslovno objasnili u drugom polufinalu šta znači odličan performans, protkan još boljom muzikom i mističnošću koja ih prati otkako su kročili u Torino.
Konstrakta je jedina imala titlove (prevod) tokom prenosa, a svetlosni efekti su još bolji nego sa srpskog takmičenja.
U subotu glavnu reč imaju kako dijaspora, ex YU region, tako i žiri svih televizijskih centara. Kako god bio ishod za dva dana, Konstrakta je trunčica nade da će se lagano vratiti prava pop kultura i kvalitetna muzika na ove naše prostore.
A ko se još izdvojio na drugom polufinalu, odabrali smo naše favorite.
Finci su toliko harizmatični, da je njihov nastup i pesma najsličnija prošlogodišnjim pobednicima grupa Maneskin – i ovo će sigurno biti veliki hit u Evropi.
Zanimljivo je, da je ove godine najviše hitova u istoriji Eurosonga, jer publika fanatično aplaudira favoritima, a ima ih preko deset.
Zvuče kao Bon Jovi iz osamdesetih? 🙂
Šveđanka ima pesmu koja će obeležiti ovu godinu, iako srčano navijamo za Srbiju i našu Konstraktu, Švedska ima Faktor X za pobedu, dok je pevačica mešavina Debi Hari i Majli Sajrus.
Susedna Rumunija je pravo iznenađenje od koreografije, stajlinga pevača a i pesma je kao iz zlatnog perioda Enrikea Iglesijasa.
Konstrakta SREĆNO i pokaži i u subotu svu kulturu Srbije i našeg naroda!

ekipa Vivstars-a
Jedini ste od svih koji su pisali i analizirali ESC primetili da ima najviše hitova. To je i moj osećaj, a postalo je i mišljenje. Na drugim medijima, portalima, podcastovima, kao i retkim muzičkim tv emisijama, tradicionalno se govori sa mnogo negativnih uverenja i stavova, a tiču se pesama za Evroviziju. A, da bi se govorilo, potrebno je studiozno poslušati sve predstavnice. Što kaže Bajaga – Klasiku sluša onaj ko razume. S obzirom da na to kakva muzika vlada na ovim prostorima, sada se isto to može preneti i na pop i rock i folk muziku, kao i na muziku drugih sitlova i kombinacija.
Ono što je očito, to je da su sve kompozicije i u drugom polufinalu, zadovoljile odredjene europske standarde, koji se tiču kvaliteta. Nema trivijalnih melodija (i svega što ide uz) i tekstova, dok je sa nastupima daleko slobodnije i liberalnije. Jako me raduje što vlada nepisano pravilo – Da pesma bude makar solidnog kvaliteta, a onda neka nastup slobodno bude kakav ko želi. Lično, najjače su mi bile balade, koje poseduju izuzetno visok generalno i u celokupnoj konkurenciji najveći muzički kvalitet,poput Poljske, Belgije, Crne Gore, Azerbejdžana, Australije i Severne Makedonije. Ali, objektivno gledano, znam da pesme tog tipa, mogu proći ili vrhunski ili nikako. Jer, da bi se zavolele, neophodno je stvarno ih se doooobro naslušati. Jako mi je žao što od ovih pesama nisu prošle predstavnice Crne Gore i Makedonije. Isti slučaj kao i s Hrvatskom u prvom polufinalu. Mnogi su govorili ovo i ono. Ali… Kako im se na osnovu nekih skundarnih stvari (rasveta, haljina, itsl.) može osporiti na kvalitetu? Ne može. Problem njihovog neprolaska je samo nedostatak adekvatnog marketinga. Samo to i ništa drugo, a još kada se na to doda o koliko malenim zemljama je reč, trud oko marketinga bi trebalo biti još 100 puta jači. Čuveni hrvatski novinar i PR, Vedran Strukan, koji je bio u našoj delegaciji 2007. kada je Marija pobedila, jasno je pričao o ovoj temi, i rekao je da bez ulaganja 3 hiljade eura minimum u marketing, nema se šta za očekivati.
Što se drugih predstavnika tiče, većina mi se dopala, pa podjednako. Eto, posebno ću izdvojiti i ja Finsku i Estoniju, ali skoro pa podjednako sam uživao u svim izvedbama. Moram priznati da su nešto slabiji utisak na mene ostavile Rumunija, Izrael i Kipar, ali to je već stvar muzičkog ukusa, koji naginje ka kompleksnim baladama, poput gore navedenih. Rumunija mi je fazon Deen-a iz 2004. godine, sa pesmom Disco, dok mi je Kipar u fazonu grčko-kiparsko-makedonskih uspešnica iz 2000. godina, koje su izvodili Helena Paprzu, Sakis Ruvas, Elena Risteska i mnogi drugi. Ne kažem da Rumunija, Izrael i Kipar ne poseduju odredjeni kvalitet i da mi se nisu dopale, ako bih to rekao demantovao bih samog sebe sa početka. Ali, su mi muzički dosta tanje od nabrojanih, a uz to još i šablonske, što nikako ne znači da je u pitanju nešto loše, ako se ispoštuju odredjena muzička pravila.
I najzad naša predstavnica, ne samo srpska, već i ex YU ili balkanska ili regionalna, nazovite kako želite. Naša Konstrakta je oduvala. Od PZE mi je favorit, od kad sam je prvi put čuo. Ona je uradila nešto neverovatno, ali stvarno neverovatno. Šta? Napravila je fantastičan spoj zabavne (stisli gledano alternativne) muzike i konceptualne umetnost. Ona je implementirala konceptulanu umetnost u pop kulturu, kao što je to u vizuelnoj, likovnoj i modnoj umetnosti uradila Olja Ivanjicki, Vivijan Vestvud u svetu mode i naravno Marina Abramovič. Konstrakta sa punim pravom može ići u rang sa ovim, velikim imenima. A, to dal će pobediti na Eurosongu, dal će ući u top 10, top 5, ili top 3, nebitno je. Ona je napisala novu stranicu u istoriji Eurosonga, što je raritetno. A, ako ćemo da gledamo plasman u finalu, ne bi me čudilo ni da pobedi. Nakon otrežnjenja da ako Ukrajina pobedi neće sve biti tako lako, ili pada Italije na 3. mesto na kladionicama, sve je moguće. Ovako unikatna umetnica se ne radja, ne postaje, a kamoli tek šalje na Eurosong, svake godine, ili bolje rečeno decenije. Bez obzira na hype koji se vrti oko nje, logično je da ćemo njene umetničke genijalnosti postati svesni za oko 10 godina. Jer, u takvim slučajevima je potrebna i odredjena vremenska distanca, kako bi se doneo odredjeni sud.
Sretno