Eurosong prvo polufinale: Albanka kao najgori nastup, a Moldavce kao da je poslao Saša Popović.
Prvo polufinale 66. po redu Evrovizije u Torinu u Italiji – pokazalo je svu kreativnost organizatora. Scena je fantastična i nije toliko glomazna kao prethodnih godina. Izgleda kao da je sve podređeno nastupu izvođača.

Zemlje koje su prošle u finale 66. Evrovizije su: Švajcarska, Jermenija, Island, Litvanija, Portugalija, Norveška, Grčka, Ukrajina, Moldavija i Holandija.
Već na samom početku šou programa Albanska predstavnica je na kraju nastupa rukama pokazala dvoglavog orla, simbol tkz. velike albanije.
Njen stajling, muzika kao i izvesna igra ličili su na sve suprotno od Eurosonga. Kao da je amaterka sa nekog lokalnog takmičenja i suviše je jeftin nastup.
Od upečatljivih nastupa je svakako Ukrajinski sastav “Kalush Orchestra” sa pesmom Stefania, i da je ova grupa ubedljivi favorit na kladionicama, pokazala je i publika u hali koja ih je pozdravila gromoglasnim aplauzom.
Simpatični rok sastav!? iz Moldavije koji je izveo pesmu “Treneletul” kao da dolaze iz Grand produkcije Saše Popovića. Ovo ne da nije etno, već pravi turbo folk na sceni Esc-a.
Slovenci su pravo iznenađenje sa tinejdzerskim pop sastavom “Last Pizza Slice” koji su imali izvođenje kao na priredbi iz 60-tih godina prošlog veka.
Zanimljivi, ali potpuno neopterećeni glasovima i brojevima na kladionicama.
U četvrtak u drugom polufinalu predstaviće se i naša Konstrakta sa pesmom “In Corpore Sano” te pozivamo još jednom našu dijasporu da u do sada najvećem broju glasa u četvrtak 12.maja 2022.
Ekipa Vivstars-a
Za mene je ovo jedna od najboljih Eurovizija.
Krenuću od nastupa Hrvatske predstavnice Mie Dimšić, koja je autentična umetnica i čiju karijeru pratim od početka. Ima već 2-3 albuma. Sama piše pesme i svira gitaru. Njena pesma Guilty pleasure je stvarno izuzetno kvalitetna, zanimljiva, nikog ne ostavi ravnodušnim, ali na Eurosongu prolazi performans.
Mia je imala kvalitetniju pesmu i vokalnu izvedbu od mnogih. Ali,…To nije bilo dovoljno. Većina predstavnika je imala izrazitiji koncept svog nastupa ili performans. Ok, ne baš kao naša Konstrakta, ali svakako da. I apsolutna većina koja je prošla dalje imala je koncept ili performans ili i jedno i drugo. I Norveška, i Moldavija, i Island (višeglasje koje je i scenski jako lepo prikazano) i Portugal (takodje višeglasje koje je scenski jasno i lepo prikazano) Ukraina i Jermenija.
Ostala 4 predstavnika, koji su prošli u finale, imali su snažne balade, koje zahtevaju izrazite, pa čak i vrhunske vokalne sposobnosti. Raspon pesme Grčke predstavnice je ogroman. Na mene je još jaču emociju ostavio Švajcarac, a pretpostavljam i na mnoge druge. Umirujuća i emocionalno snažna balada. Litvanija je imala bržu baladu, koju nije niti malo lako otpevati, a pored toga u vizuelnom delu, žena je išla na kartu elegantne pop pevačice, malo staromodno, ali i vrlo lepo oživljavanje glamura iz prošlog veka. Holandija je donela novi zvuk. Pesma holandske predstavnice je uradjena u stilu najmodernijeg elektro pop-a, koji će tek osvojiti svet, pa stoga ne treba čuditi što je mnogima medju top 5 ili top 10.
Sve u svemu, mislim da je napravljen odličan (možda i više nego odličan) balans izmedju kvalitetne muzike i efektnog scenskog performansa. Što se tiče toga ko je trebalo da se plasira u finale, sve drugo bi bilo nijanse. Meni je lično žao i smatram da je Mia Dimšić zaslužila plasman u finale. Mnogi bi možda više voleli da vide nju u finalu umesto Moldavaca. Ali, Moldavci su bili ogromno osveženje i toliko su podigli publiku na noge, da je to za svaku pohvalu. U pitanju su sjajni muzičari, koji su itekako dobro znali da predstave svoje umeće, što na pres konferencijama, što na raznim drugim dogadjajima koji se vezuju za Eurosong.
Ukratko – Vodilo se računa da se zadovolji odredjeni, etablirani kriterijum u okviru popularne muzike i kulture.
Što se tiče današnjeg polufinaa, navijamo do daske. Ne samo da mi to činimo prvi put, već smo u čitavoj istoriji Eurosonga prvi koji šaljemo pesmu koja je iz oblasti alternativnog zvuka, a sveukupno predstavlja konceptualnu umetnost u pop kulturi. S obzirom da je Torino levičarski grad, a znamo da levičarski pogled na svet voli alternativu, kao i da je generalno, zadnjih oko 2 godine, izuzetno snažan uticaj levičarskih vrednosti u pop kulturi, nadajmo se visokom plasmanu. Ako uzmem u obzir još neke činioce, koji nisu za ovaj komentar, a tiču se i politike, zatim cikličnih kreatnja na relaciji društvo – ESC u proteklih 30 godina, kao i nekih malo skrivenijih poruka i zbivanja, Konstrakta bi mogla da pobedi.
Sjajan osvrt na Esc pesme. 🥰